Moje ime je Tea Vehovec. Rođena sam u Rijeci, no s obitelji i sama sam često putovala i živjela na više mjesta (Zagreb, Ithaca, Riga, Den Haag) i time se povezala s različitim kulturama i ljudima.
Psihologija me privukla jer me uvijek zanimalo ljudsko funkcioniranje, osobne priče i doživljavaji. Što sam više o tome učila, postajalo mi je jasnije koliko je mentalno zdravlje važno, pogotovo koliko je bitno o njemu brinuti od rane dobi. Zato sam tijekom studija počela usavršavanje i učenje o psihološkom funkcioniranju djece i odraslih, te načinima prevencije i savladavanja psiholoških poteškoća. Posebno volim raditi s mladim osobama jer to uključuje učenje uz i kroz igru, različite kreativne pristupe u stvaranju odnosa i načina pružanja pomoći.
Trenutno sam edukantica bihevioralno kognitivne terapije, koju primjenjujem u radu s djecom, adolescentima i odraslima u različitim područjima funkcioniranja. Važno mi je kontinuirano istraživati i učiti kako bih pružala što kvalitetniju podršku.
Poslijediplomski stručni studij psihologije za djecu i adolescente
(Sveučilište u Leidenu)
Diplomski studij psihologije
(Sveučilište u Rijeci)
Treći stupanj (supervizirani) bihevioralne i kognitivne terapije (HUBIKOT)
Uvodna edukacija iz terapije usmjerene na suosjećanje
Edukacije za provođenje psiholoških testova: Wechslerovog testa inteligencije za djecu (WISC-IV) i Bender vizualno-motoričkog geštalt testa -II
Logopedski i rehabilitacijski centar Blaži (Zagreb)
Internacionalna škola (Hag)
Dječji vrtić “Zlatna ribica” (Kostrena)
Povezanost somatskih tegoba i emocionalne regulacije kod djece s razvojnim jezičnim poremećajem (magistarski rad; mentorica dr. Neeltje van den Bedem; 2019; Sveučilište u Leidenu)
Temperament djece i roditeljska samoefikasnost kao prediktori problema u ponašanju kod djece u ranom djetinjstvu (magistarski rad; mentorica dr.sc. Tamara Martinac Dorčić; 2017; Sveučilište u Rijeci)
Mjere spontane emocionalne regulacije i simpatičke aktivnosti (mentor Gračanin, A; 2011; Sveučilište u Rijeci)
Dugoročni planovi
Promoviranje mentalnog zdravlja i načina na koje ljudi mogu brinuti o mentalnom zdravlju, povezivanje sa stručnjacima iz vlastitog i drugih područja rada kako bi razmjenjivali znanja i pružali zajedničku podršku zajednici, nastavak istraživačkog rada.